Amir Muzur rođen je 1969. u Rijeci (Hrvatska). Diplomirao je pri Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci 1993., magistrirao medievalistiku pri Srednjoeuropskom sveučiištu (CEU) u Budimpešti 1996., a doktorirao kognitivne neuroznanosti pri Međunarodnoj školi za napredne studije (ISAS/SISSA) u Trstu 2000. Godinu dana radio je kao poslijedoktorand u Laboratoriju za neurofiziologiju Zavoda za psihijatriju Medicinskog fakulteta Sveučilišta Harvard u Bostonu. Danas je pročelnikom Katedre za društvene i humanističke znanosti u medicini Medicinskog fakulteta u Rijeci (peti mandat). Pri Fakultetu zdravstvenih studija u Rijeci obnašao je dužnost prodekana za poslovne odnose, znanost i međunarodnu suradnju (2014.-2022.), a pri Medicinskom fakultetu u Rijeci prodekana za međunarodne odnose i kvalitetu (2014.-2015.). Od 2013. je predstojnikom Dokumentacijsko-istraživačkog centra za europsku bioetiku „Fritz Jahr“ (treći mandat), a od 2016. pročelnikom UNESCO-ve katedre za društvene i humanističke znanosti u medicini. Bio je predsjednikom Hrvatskog bioetičkog društva (2012.-2016.), članom Područnog znanstvenog vijeća za biomedicinu i zdravstvo Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj (2017.-2021.), Povjerenstva za znanstvenoizdavačku djelatnost Ministarstva znanosti i obrazovanja (2015.-2021.), a od 2020. je članom Upravnog odbora International Society of Law, Ethics, and Science (Pariz; drugi mandat). Bio je prvim glavnim urednikom časopisa Jahr – European Journal of Bioethics (2010.-2014.), a sada je članom uredništava Jahr – Revista Europea de Bioética (Buenos Aires), Journal International de Bioéthique et d’Éthique des Sciences (Pariz), Ethik in der Praxis – Studien, Kontroversen, Materialien (Münster) i Journal of Artificial Intelligence in Humanities (Seul). Vodio je ili vodi tri znanstvena projekta Hrvatske zaklade za znanost, tri Sveučilišta u Rijeci i jedan Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, kao i hrvatski dio istraživanja u projektima u okviru programa HERA i Erasmus+ Strategic partnership te u dvama projektima Ministarstva obrazovanja Republike Koreje i korejske Nacionalne zaklade za znanost. Prezentirao je radove na dvjestotinjak konferencija (preko 40 pozvanih predavanja). Objavio je dvadesetak knjiga (povijest Opatije, povijest medicine i bioetike, popularizacija neuroznanosti, eseji, putopisi, poezija) i oko 700 članaka (polovina u znanstvenoj literaturi). Dobio je prvu nagradu na Književnom natječaju Drago Gervais 1999. Od 2005. do 2009. bio je gradonačelnikom Opatije. Dodijeljen mu je naslov „Gradonačelnik godine“ (Hrvatska radiotelevizija i Hrvatska gospodarska komora, 2006.), titula Commendatore della Stella della solidarieta’ italiana (Predsjednik Republike Italije, 2008.) i naslov počasnog konzula Republike Poljske (2011.).