Pišu: dr. sc. Tomislav Dubravac, redovni član Akademije IANUBIH, voditelj zazreda za Održivi razvoj; prof. dr. sc. Sead Vojniković, suradni član Akademije IANUBIH
Šume su pluća našega jedinoga „doma“ Planeta Zemlje, jedini izvor za mnogobrojna dobra, od hrane i lijekova pa sve do građevnih materijala. Šumski ekosustavi imaju veliku društvenu, gospodarsku i ekološku vrijednost, opskrbljuju nas mnogim nezamjenjivim uslugama: zrak i čista voda, obnavljanje tla, oprašivanje i regulacija klime, „alat“ su za borbu protiv klimatskih promjena, su samo neke od njih.
Generalna skupština Europske poljoprivredne konfederacije 1971. godine predložila je da se prvi dan proljeća, 21. ožujka obilježava kao Svjetski/međunarodni dan šuma. UN-ova organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) podržala je ovu ideju vjerujući kako takav događaj može doprinijeti povećanju svijesti o očuvanju šuma i šumskih ekosustava sa naglaskom na održivo gospodarenje šumama. Od 2012. godine Međunarodni dan šuma, poznat kao IDF, obilježava se 21. ožujka, počevši od 2013. godine. Svake se godine na taj datum, diljem svijeta organiziraju aktivnosti vezane uz šume i drveće, poput akcija sadnje stabala pod zajedničkom glavnom temom za svaku godinu zasebno. Ove godine tema obilježavanja Međunarodnog dana šuma je „Šume i održiva proizvodnja i potrošnja“ (“Forests and sustainable production and consumption”).
Šuma je samoobnovljivi ekosustav bez kojega nema drvne tvari, čistoga zraka, tla ni pitke vode, jednom riječju, života. Šume su temelj biološke raznolikosti, izvor su hrane, lijekova, te igraju važnu ulogu u održavanju stabilnosti globalne klime i okoliša. Prekrivaju više od trećine kopna na Zemlji, na njih otpada 43% pokrova EU-a, i dom su za više od 80% kopnenih vrsta flore i faune, od vitalnog su značaja za opstanak i dobrobit čovječanstva, dobrobit svih ljudi, svih 7 milijardi nas. Prema podacima UN-a, godišnje nestaje oko 13 milijuna hektara šuma u svijetu čime se za 12-20% povećava emisija stakleničkih plinova zbog čega se ubrzava nastanak klimatskih promjena. Taj je postotak gotovo na istoj razini kao i emisije iz globalnog prometnog sektora. Znanost je jasno ukazala kako su šume ključne za opstanak više od 1,5 milijardi ljudi diljem svijeta. Na žalost, šume i šumski ekosustavi su pod sve većim pritiskom uslijed velikog utjecaja klimatskih promjena koje dodatno pogoršavaju ostale ključne probleme, poput pojave štetnika, ozbiljnih bolesti šuma, ekstremnih vremenskih prilika i šumskih požara. Drugi ozbiljni pritisci na šumske ekosustave pojavljuju se uslijed napuštanja ruralnih područja, nedostatka upravljanja šumskim zemljištem te usitnjenosti privatnih posjeda, kao i zbog promjena u namjeni zemljišta. Jedno od ozbiljnih ograničenja pojavljuje se i zbog povećanja rastuće potražnje za drvom, šumskim proizvodima i energijom, te zbog pojačanog razvoja infrastrukture, urbanizacije i zauzimanja zemljišta. Godišnje nestane i do 15 milijardi od ukupno 3000 milijardi stabala na svijetu, više od deset tisuća kvadratnih kilometara Amazonije, godišnje se izgubi oko 32 milijuna hektara šuma što se približno izjednačava s veličinom Engleske.
EU institucije smatraju kako navedenu neodrživu praksu treba spriječiti ili konstantno ispraviti. Zajednička poljoprivredna politika u tome igra ključnu ulogu kako bi se sačuvalo oko 45% šuma i šumskog područja Europske unije. Uvažavajući navedeno, a promišljajući preventivno, kroz prizmu budućnosti, „cum grano salis“ (sa malo zrna soli u glavi) Europska Komisija je 2021. godine donijela „Strategiju šumarstva do 2030. godine“ koju svakako treba pročitati, a i akceptirati. Glavna rečenica iz strategije ukratko bi bila: budućnost i blagostanje za ljude, ovisi o osiguravanju zdravih, bioraznolikih i otpornih šuma u cijeloj Europi i svijetu, a održivo gospodarenje i djelotvorna zaštita šuma preduvjet je skladnom (gospodarski, okolišno i socijalno) prihvatljivom daljnjem razvoju.
U odnosu na 800 milijuna hektara šuma, koliko ih ima Ruska Federacija ili brazilskih 480 milijuna hektara, Hrvatska sa 2,7 milijuna ha (ukupne površine šuma i šumskog zemljišta 47,5% RH), Bosna i Hercegovina sa 3,2 milijuna ha (ukupne površine šuma i šumskih zemljišta 63,17 %), doista su „patuljci“, ali odnos prema tom neprocjenjivom prirodnom blagu se ne mjeri samo hektarima. Bosna i Hercegovina, kao i Hrvatska se, s pravom, ponose svojim prirodnim, mješovitim, vitalnim, biološko raznolikim i dobro očuvanim šumama, čije temelje nalazimo u višestoljetnoj tradicij održivog (potrajnog) gospodarenja u šumarstvu i bogatoj šumarskoj struci, na čemu nam EU zavidi.
Uz slogan Međunarodne godine šuma „Šume i održiva proizvodnja i potrošnja“, čuvajmo šume, pažljivo i održivo gospodarimo našim šumama. Vremena su složena, priroda ima svoja ograničenja. Uzimamo više nego što imamo, krajnje vrijeme za radikalne promjene i reviziju prioriteta. Prošetajmo šumom u svojoj blizini, uključimo se u akcije usmjerene prema zaštiti i očuvanju šuma. Izađimo iz kuće, iz svojih ureda, pođimo u prirodu, prošećimo šumom, ona je idealno mjesto za opuštanje. Napunimo svoje baterije ljepotom prirode i mirisom šume u njezinoj raskošnoj, odmjereno izbalansiranoj formi. I ne zaboravimo, čuvajmo prirodu, čuvajmo šumu, jer “s prvim drvećem koje je palo, započela je kultura, sa zadnjim koje će pasti, završava”. Čovjek pripada prirodi, a ne priroda čovjeku. Kao i svi ostali živi oblici i čovjek je, kao pojedinac na Zemlji, samo prolaznik, a Blaise Pascal bi rekao: “Čovjek je samo trska koja misli: lomljiva, slabašna i krhka”.
Ne zaboravimo kako su šume, vode i tla, još uvijek naše sačuvano prirodno dobro, pravi dragulji nacionalne riznice baštinjeni od prethodnih naraštaja, naše neprocjenjivo prirodno blago, naš dar ali i obveza. Dar naslijeđen od prethodnih naraštaja, a naša je obveza sačuvati ih za buduće naraštaje. Održivo gospodarenje i djelotvorna zaštita šuma, tla i voda je preduvjet skladnom (gospodarski, okolišno i socijalno) i prihvatljivom daljnjem razvoju zemlje i svih njenih građana. Poznata je rečenica: „promatrajte kako se zajednica odnosi naspram svojih prirodnih resursa i znat ćete kakva joj je budućnost”. Kako se naša odnosi, prosudite sami! Neka nam je svima, i uvijek, u mislima velika mudrost indijanskog poglavice Seattle (1800.-1866.) koji u svom pismu upućenom 1854. godine predsjedniku Američkih Država u Washington, a koji je u zamjenu za otkup velikih indijanskih područja ponudio indijanskom narodu rezervat! Bile su to najljepše i najdublje misli što su ikada napisane o zaštiti čovjeka i svih bioloških vrsta na planeti: „… Mi smo samo dio Zemlje i ona je dio nas, jer Zemlja ne pripada čovjeku, čovjek pripada Zemlji. Što god snađe Zemlju, snaći će i sinove Zemlje…«.
Zagreb, 21.03.2022.
