Rođen 1950. u Rijeci, diplomirao (1973.), magistrirao (1976.) i doktorirao (1982.) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, poslijedoktorsko usavršavanje u Frankfurtu/M. (1990-/91, gostodavac J. Habermas). Od 1976. asistent u Institutu za filozofiju Sveučilišta u Zagrebu, 1979. prelazi na Odsjek za filozofiju Filozofskog fakulteta gdje je (od 2002. u zvanju redovitog profesora) radio do umirovljenja 2020. Bio je predstojnik Katedre za ontologiju, te u više navrata bio pročelnik Odsjeka a od 2005. do 2020. i voditelj doktorskog studija filozofije. Bio je i predsjednik Hrvatskog filozofskog društva. Pod njegovim mentorstvom obranjeno je više od 50 doktorskih disertacija. Gostovao na brojnim univerzitetima u većem broju evropskih zemalja i SAD. Honorarno je držao nastavu na sveučilištima u Sarajevu (ubrzani kolegij Spoznajna teorija, /post/ratne akademske godine 1995/96), Rijeci (kolegij Filozofija povijesti od 2001. do 2008), Splitu (isti kolegij od 2005. do 2009) i Zadru (isto, od 2010. do 2012). U više navrata bio je član Matičnog odbora za filozofiju i teologiju Nacionalnog vijeća za znanost i visoko obrazovanje, a u mandatu od 2017. do 2021. i predsjednik tog odbora.

Od prvog članka objavljenoga u zadnjem broju časopisa Praxis („Marksov pojam revolucije“, 3-5/1974) do danas objavio više od 500 znanstvenih i stručnih radova iz područja filozofije, socijalne teorije i metodologije interdisciplinarnih istraživanja u brojnim domaćim i inozemnim (Njemačka, Italija, Francuska, V. Britanija, Slovačka, Poljska, Albanija, Pakistan i dr.) časopisima i zbornicima; autorske knjige: Marksizam i teorija odraza, 1979, Filozofija prakse Antonija Gramscija, 1983, Horizont metafizike, 1988, Raspuća epohe, 1990, Od ontologije do filozofije povijesti, 2004, Prilozi kritici lažnih alternativa, 2010, Identitet i kultura 2014 (u koautorstvu s M. Labusom, M. Adamović i A. Maskalan),  Uvod u ontologiju, 2019, i Izazovi našeg vremena, 2020, te jedanaest uredničkih knjiga.