Sadašnji banjolučki biskup mons. Dr. Franjo Komarica rodio se 3. veljače 1946. u Novakovićima, župa Petrićevac. Roditelji su mu pok. Ivo i Ivka rođ. Marić, a imali su 11 djece, od kojih je šestero muških i petero ženskih. Osmogodišnju školu završio je u Banjoj Luci, sjemenišnu gimnaziju u Zagrebu (1961. – 1963.) i Đakovu (1963. – 1965.), gdje je i maturirao.

Papa Ivan Pavao II. Imenovao ga je 28. listopada 1985. pomoćnim biskupom banjolučkim i naslovnim biskupom biskupije Satafis u Africi. Isti ga je papa i zaredio za biskupa u bazilici sv. Petra na Bogojavljenje, 6. siječnja 1986. Oko tri i pol godine bio je generalni vikar blagopok. Biskupa Pichlera u Banjoj Luci, sve do njegova umirovljenja. Imenovan je rezidencijalnim biskupom 15. svibnja 1989., a 15. srpnja iste godine svečano preuzima upravu biskupije.

U jesen 2005. na zamolbu biskupovu otvorile su u središtu Banje Luke svoju prvu redovničku kuću u BiH redovnice Družbe Misionarke Ljubavi bl. Terezije iz Kalkute. U zgradi Biskupskog ordinarijata 16. studenog 2005. utemeljio je Europsku akademiju, a 3. veljače 2006. osnovao je Centar za život i obitelj pri Caritasu Banjolučke biskupije.

Za svoje djelovanje primio je niz međunarodnih priznanja i nagrada, a 2004. nominiran je i za Nobelovu nagradu. Sav taj rad u ovom trenutku nije moguće posve sagledati, a pogotovo ne vrjednovati, budući da su neki procesi još uvijek u tijeku.