Poštovani,
Internacionalna akademija nauka i umjetnosti u Bosni u Hercegovini (u daljem tekstu akademija) treba biti institucija čiji je zadatak da potiče razvoj nauke i umjetnosti, čuva, njeguje i promovira znanstvenu i kulturnu tradiciju, a izražava spremnost za promjene koje su primjerene vremenu i potrebama sredine iz koje potiče i u kojoj egzistira. To je radna i reprezentativna institucija od posebnog značenja koja ima nestranački karakter i zalaže se za opšte ljudske vrijednosti, a nacionalne ciljeve ostvaruje kroz doprinos demokratskoj afirmaciji i sveukupnom razvoju kreativnih duhovnih i materijalnih potencijala nacije. Akademija treba raditi u skladu sa kriterijima i vrijednostima prihvaćenim u svjetskoj nauci i umjetnosti, a težnja dostizanja naučne istine i umjetničke izvrsnosti treba biti jedini kriterij i ideal njenog djelovanja.
Ovako formulisano logično je zaključiti da akademija treba raditi u skladu sa najvišim internacionalnim standardima u nauci i umjetnosti a biti neovisna o partikularnim interesima aktualne politike i ne dozvoliti politizaciju nauke u zajednici (državi) u kojoj egzistira. Međutim, to u praktičnom djelovanju akademije nije jednostavno ostvariti i često liči na neostvarivi ideal ili čak iluziju. Jer, svaka država formira svoju nacionalnu akademiju i ona predstavlja jedan od simbola njene državnosti. Svako osporavanje i omalovažavanje nacionalne akademije u suštini predstavlja osporavanje i omalovažavanje i državnosti neke zemlje. Isto tako, osnivanje akademija nauka i umjetnosti koje predstavljaju određene teritorije ili nacionalne grupe najčešće su povezane sa političkim ciljevima. Kao najeklatantniji primjeri za navedenu tvrdnju mogu se navesti osnivanje akademija nauka ANUK (Kosovo) 1978. godine i VANU (Vojvodina) 1979. godine, te njihovo ukidanje 1992. godine, pokušaj reosnivanja VANU 2003. godine (koje je sudskom odlukom spriječeno) i osnivanje VANUK kao javne ustanove 2015. godine (ANUK je nastavio rad u ilegali nakon ukidanja). Osim navedenog, važno je napomenuti da akademija, u cilju izvršavanja svojih ciljeva i zadataka, mora biti dio mreže organizacija i pojedinaca, te da održava dobru komunikaciju i interakciju sa postojećim državnim, nacionalnim, naučnim, umjetničkim, obrazovnim i drugim institucijama koje doprinose povećanju naučne i umjetničke produkcije.
Kakva je situacija sa akademijama u Bosni i Hercegovini? Naša zemlja živi u vrlo nestabilnim političkim prilikama, a društvena stvarnost često je više utemeljena na partikularnim političkim interesima nego što je bazirana na zakonskoj regulativi koja je sukladna savremenim evropskim standardima. Kao takva, ona je postala i sve više postaje pravi eldorado za dominaciju partikularnih političkih interesa nad vladavinom prava u svim sferama života, pa tako i u nauci. Odnos prema državnoj akademiji i formiranje novih akademija nije bio imun od političkih uticaja i često nije bio temeljen na znanstvenoj produkciji kao najznačajnijoj mjeri za egzistenciju znanstvenih institucija.
Državna akademija u našoj zemlji, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH), kao najviša naučna institucija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, osnovana je Zakonom o Akademijama nauka i umjetnosti BiH od 1966. godine. Nakon raspada Jugoslavije i osamostaljivanja svih jugoslovenskih republika, među kojima i Bosne i Hercegovine, ova akademija je nastavila svoje postojanje na osnovu Anneksa 2 na Ustav BiH koji sadrži odredbu o kontinuitetu propisa gdje stoji u čl. 2 odredba o kontinuitetu propisa: „Svi zakoni, propisi i sudski poslovnici koji budu na snazi na teritoriju Bosne i Hercegovine kad Ustav stupi na snagu, ostaju na snazi u onoj mjeri u kojoj se ne kose s Ustavom, sve dok nadležno vladino tijelo Bosne i Hercegovine ne odredi drugačije“.
Nakon sticanja nezavisnosti na prostoru Bosne i Hercegovine formirana je još jedna entitetska i tri etničke akademije nauka i umjetnosti. Prije desetak godina osnovana je i Medicinska akademija nauka BiH (AMNBiH). Sve ove akademije svoje članove nazivaju akademicima i u situaciji kada ne postoji efektivni zakon na nivou države koji to pravo reguliše (kao što postoji u većini država) nastaje velika rašomonijada i često dolazi do devalvacije titule akademika. Izuzev ANUBiH koja u radnom sastavu može imati maksimalno 55 članova (akademici i dopisni članovi ANUBiH) ostale akademije nemaju ograničenje broja članova. Na taj način, u BiH se naglo povećava broj akademika koji je u značajnoj nesrazmjeri sa ukupnom naučnom produkcijom zemlje i znanstvenim kredibilitetom nosilaca te titule, koja svugdje u svijetu simbolizira ljude čiji je znanstveni opus impozantan i internacionalno prepoznatljiv kroz znanstvene baze podataka. Ima se dojam da se u našoj zemlji akademije osnivaju pod izgovorom da svaki narod, entitet ili strukovna zajednica treba imati svoju akademiju i pravo da dijeli titule akademika, potpuno zanemarujući činjenicu da bi osnivanje akademije trebalo biti uslovljeno adekvatnom znanstvenom produkcijom i kriterijima po kojima bi neko mogao steći titulu akademika. Opštoj konfuziji, djelimično, doprinosi i Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH) koja izbor novih članova i časništva sprovodi nedovoljno transparentno i bez jasno deklariranih i na nauci zasnovanih kriterija, što ponekad dovodi do zbunjenosti i nezadovoljstva u akademskoj zajednici.
Na osnovu navedenih činjenica, proizilaze tri zaključka u vezi formiranja novih akademija nauka i umjetnosti:
Kada se sve navedeno ima u vidu, postavlja se pitanje ima li razloga i opravdanja inicijativa za formiranje nove akademije nauka i umjetnosti. Nakon podrobne analize, inicijativni odbor za formiranje nove akademije je zaključio da ima dovoljno argumenata za njeno formiranje i da akademija može adekvatno odgovoriti izazovima navedenim u zaključcima. Svoje tvrdnje inicijativni odbor temelji na sljedećim činjenicama:
Inicijativni odbor smatra da ovako koncipirana, nova akademija ne bi bila nelojalna konkurencija drugim akademijama a mogla bi biti značajan suport ANUBiH koja zbog svojih zakonskih i dobnih limita ne može pokriti sve navedene aktivnosti.