Vijest o smrti prof. dr. sc MITHADA KOZLIČIĆA, istaknutog povjesničara, profesora na sveučilištvu u Zadru, bivšeg profesora na Bihaćkom Univerzitetu, emeritusa,člana DVIJE akademije, ANUBIHA (2012.) te člana IANUBIHA (2021.) oca te dida, koji je prerano i iznenedno uplovio u odlazak,(20. 08. 2021. godine u Bihaću).
To je nenadoknadiv gubitaka kako za njegove brojne prijatelje, saradnike širom svijeta, a u BiH posebno za njegovu familiju, tako i za naučnu oblast kojom se istrajno, stručno i dugotrajno sistematski bavio.
Iz rodne ZENICE doseljavaju njegovi roditelji, majka Suada (Mahić iz Ljubuškog i otac Sulejman) u očev rodni BIHAĆ, kao dvogodišnja beba. U tom bosanskom raju provodi svoje djetinjstvo završava osnovno školsko obrazovanje. Kao odlikaš biva nagrađen sa zlatnom medaljom ˝braća Ribar“ (1969.). Kao najbolji pionir-učenik šestog razreda OŠ odabran je da bude gost povodom rođendana predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita (maj 1967).
Dalje obrazovanje nastavlja u susjednoj Hrvatskoj, koja je bila u okvirima jedinstvenog državno-pravnog prostora, Socijalističke Jugoslavije u čijem sastavu je i njegova BiH, ali i životno-radna Hrvatska. Iako su danas to odvojene i međunarodno suvereno priznate države koje Kozličić itekako priznaje kroz njegovo stručno-historijsko djelovanje i rad, prije bi se mogle tražiti poveznice ili sastavnice koje je on trajno tražio i pokazivao između ovih država i prostora.
Srednješkolsko obrazovanje nastavlja u pomorskoj školi u Puli a okončava je u Divuljama pored Trogira (1969-1973.).
Studirao je na Mornaričkoj vojnoj akademiji u Splitu, nautički smjer u periodu od 1974-1978. godine.
Magistrirao je na interuniverzitetskom centru u Dubrovniku (1984.), a doktorirao na filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1988.) na temu „Historijska geografija istočnog Jadrana u svjetlu rezultata istraživanja antičkih geografskih djela“.
Bio je časnik na podmornicama i brodovima JRM 1978-86., a od 1986. je radio kao kustos i pomoćnik ravnatelja vojnopomorskog muzeja u Splitu, a 1991-92. bio ravnatelj istog muzeja.
U junu 1991. prekida aktivnu vojnu službu u JRM u činu kapetana korvete (pomorski bojnik) zbog moralnih razloga te pristupa HRM kao ravnatelj vojnopomorskog muzeja HRM u Splitu.
1991. godine biran je za docenta pri filozofskom fakultetu u Zadru, a izvanredni prof. postaje 1994., a redovni 2000. godine. gdje predaje Povjest svjetskog pomorstva, Povjest hrvatsko pomorstva, Historijsku geografiju i Povjest demogrfije.
Na tom fakultetu je suosnivač, osnivač, te voditelj postdiplomskog studija Povjest hrvatskog pomorstva (1998-2006) i Jadran-poveznica među kontinentima. Pročelnik je odjela za povjest (2001-14).
Autor je stotinjak znanstvenih radova i studija, više muzejskih izložbi te 15-tak monografskih djela. Njegova ljubav prema prošlosti i antičkoj filozofiji uvjetovala je da uporedo studira na vanrednom studiju Filozofskog fakulteta u Zadru, i ne sluteći da će taj Fakultet biti odrednica najvećeg dijela njegove karijere.
Sredinom 2021. godine Odlukom Senata Sveučilišta u Zadru stekao je status prof.“ emeritusa“.
Osim u Zadru predavao je na brojnim visokim učilištima u zemlji i inozemstvu među kojima su: Pomorski fakultet Sveučilišta u Splitu, dubrovački Međunarodni centar za postdiplomske studije u Zagrebu, Pedgoski fakulteta Univerziteta u Bihaću.
Bio je mentor i komentor 30-tak magisterija i doktorata te urednik i priređivač 90-tak znanstvenih radova, te 150 stručnih radova.
Dobitnik je više nagrada i priznanja za znanstveni doprinos u nauci od čega 4 godišnje nagrade: (1) „Slobodne dalmacije“, (1991.),(2)“Strosmajerova nagrada“ (1994.), (3)Povelja grada Bihaća (2015.) (4)Rektorova nagrada Sveučilišta u Zadru (2004.).Dva priznanja: (1)Spomenicu Međunarodnog savjeta Međunarodnog istraživačkog centra za arheologiju Sveučilišta u Zagrebu i (2) Plaketu Univerzitetske biblioteke Unsko-sanskog kantona iz Bihaća.
Bio je član brojnih strukovnih i znanstvenih udruga u RH I BiH.
Bio je ljudska vertikala koja je znala studentima prenijeti znanje i čovječnost. I, to je njegova zaoštavština, a to je najbolje što jedan čovjek može ostaviti iza sebe. Bio je osoba koja je neprestano nadahnjivala sve mlađe što se iz raznih razloga i različitih interesa zanimali za historiju Jadrana te historiju BiH. Namjernike je opskrbljivao literaturom i knjigama koje se nisu mogle pronaći u knjižarama niti u biblioteka. Imao je u sebi pionirsku-vizionarsku snagu za otkrivanje pomorstva.Čovjek koji je imao hrabrosti, volje i znanja da bude pionir jednog prekrasnog duha među nama u Bihaću, Zadru, Splitu i šire.
Pored bogate biografije važno je za istaći da je bio vrsni prenosilac misli ističući da je u znanosti najskuplji čovjek a najvrijednija misao. Vrijedio je kao objektivan, pouzdan, sistematičan i racionalan. Otkrivao je nove metode mišljenja i istraživanja, prenoseći i šireći znanje timu koji će stvarati zaključke i naučnu valorizaciju.Imao je filing za novo audio-vizuelno razmišljanje, međukulturalnu širinu, kompjutersku kulturu, pismenost u novim medijima, sposobnost kreiranja projekata i smisao virtualne saradnje.
Krajišnici će ga pamtiti po moralu, borbenosti za naučnom istinom, iskrenošću, po bogatom izdavačkom opusu kojim se bavio, časnom služenju u JRM kao pitomac, oficir, potom naučnik-istraživač. Iza sebe je ostavio bogatstvo korisno napisanih djela, relaiziranih projekata, dosta stručno-naučnnog kadra (magistara, doktora nauka i ostalog akademskog osoblja) koji će imati bazne osnove za daljnja istraživanja.
Osobina istinskog intelektualca je da zamršene pojmove predočava na jednostavan i pitak način. Bio je predobar i prebenevolentan intelektualac za vrijeme u kojem je živio. Kako će vrijeme prolaziti, njegova erudicija, karakter, stil pisanja, način razmišljanja nedostajaće nam sve više.
Veliko je vrijedan hvale kao dobri čovjek i kao dobri znanstvenik.
Prof.dr. sc Salihagić Adem
