Uvod
Infekcija sa novim korona virusom (SARS-CoV-2) po prvi put je registrovana u decembru 2019. u Kini i onda se kasnije brzo proširila u ostatku svijeta. Svjetska zdravstena organizacija (SZO) je 31. decembra 2019. godine prvi puta obavijestila javnost o slučajevima oboljelih od pneumonije nepoznatog porijekla, u gradu Wuhanu (Kina), kod ljudi koji su bili povezani sa korišćenjem proizvoda sa lokalne pijace na kojoj su se prodavale životinje, meso i morski plodovi. Koronavirusna bolest, nazvana COVID-19 (engl. Corona virus disease 2019), se nakon Kine brzo proširila na većinu zemalja u svijetu, te je SZO 11.3.2020. proglasila pandemiju sa ovim virusom. U Bosni i Hercegovini, prvi inficirani je registrovan 5.3. 2020 u Banja Luci, a u Federaciji Bosne i Hercegovine 9.3.2020. u Konjicu. Dakle, već smo u pandemiji više od 17 mjeseci. Nakon prvih spoznaja o posljedicama infekcije SARS-CoV-2 virusom, pokazalo se da on ne napada samo pluća nego i druge organe (multiorganska bolest) i da mnogi inficirani ne mogu preživjeti infekciju. Ne samo stariji. Nažalost, od nedavno smo suočeni i sa novi mutacijama ovog virusa koje su registrovane i u našoj zemlji. Nadalje, značajne su posljedice po organizam i nakon što se „pregura“ infekcija i konstatuje da više nismo pozitivni na virus. Naučna saopštenja upozoravaju na moguće dugoročne posljedice, ne samo uže medicinske nego i psihološke i ekonomske, a sve je više naučnih potvrda za ova upozorenja.
Dakle, SARS-CoV-2 je novi soj korona virusa koji je uzdrmao planetu na način koji nije viđen još od velike pandemije gripe, tzv. Španske groznice, koja je bila 1918-1920. godine i koja je odnijela 20 miliona život. Iako su naučnici i praktičari već došli do mnogih spoznaja, brojne nepoznanice u vezi bioloških, epidemioloških i kliničkih karakteristika COVID-19, koje još uvijek postoje, onemogućavaju sigurna predviđanja daljeg toka aktuelne pandemije. No, ono što je od početka bilo jasno, da je jedini siguran način da se ova pošast zaustavi, otkriće efikasne vakcine ili vakcina, koje će biti dostupne svima, je bio opšti imperativ. Stoga se, već nekoliko mjeseci sa izbijanjem pandemije, u više naučnih institucije i država (SAD, Rusija, Kina, Velika Britanija) počelo sa radom na otkriću vakcina i njihovim testiranju po skaraćenom postupku. Nije se moglo čekati 2-3 godine da se do vakcine dođe na standardan, dakle kroz nešto duži vremenski period. I vakcine su došle „na svijet“. Sigurne, učinkovite.
Ali avaj, ubrzo su proizvođači vakcina počeli izdavati saopštenja da nisu u stanju za kratko vrijeme proizvesti dovoljan broj vakcina za sve, a obećali su. I to je izazvalo novu zabrinutost kod stanovništva, a prije svega u manje razvijenim i siromašnim zemljama, kao što je naša Bosna i Hercegovina.
Spremnost za vakcinisanje
Zahvaljujući vakcinisanju, mnoge bolesti koje su u prošlosti donosile globalnu nesreću mnogim ljudima svijeta, su stavljene pod kontrolu ili su iskorijenjene. Primjeri za ovu konstataciju su velike boginje i dječija paraliza, odnosno vakcine za ove bolesti. No i pored ovih činjencia u svijetu pa i našoj zemlji i regiji postoji, kod određenog broja ljudi, negativan stav protiv vakcinisanja općenito. Slično je i sa vakcinama protiv COVID-19. Antivakseri pokušavaju na različite načine da guraju taj antivakcinizam, sa naučno neutemeljenim argumentima. Nije to samo u našoj zemlji. Pričalo se – „Možda ću se vakcinisati ali nikako Ruskom ili Kineskom. Neću se vakcinisati jer ne vjerujem da je to uspješan način zaustavljanja infekcije sa SARS-CoV-2 virusom. Ne vjerujem ni u pandemiju. Nije to ništa opasno. Nisam u rizičnoj grupi. Bojim se nuspojava i sl.“
Očito je nužna stalna edukacija stanovništva, ali i zdravstvenih djelatnika koji također ponekad uzimaju „zdravo za gotovo“ informacije sa portala bez adekvatne naučne pozadine; nužno je davanje pravilnih informacija kako o samoj dostupnoj vakcini, naučnim dokazima o učinkovitosti, dužini trajanja stvorene zaštite, pravilnoj interpretaciji ponovnog zaražavanja vakcinisanih i sl.
U BiH trenutno ima dovoljno vakcina, ali vakcinisanje ide sporo i procent vakcinisanih je nedopustivo mali. Opšta epidemiološka naučna činjenica je da se „kolektivna“ zaštita postiže tek sa visokim procentom vakcinisanih, koji mora biti viši od 50%. Ako je procent mali nema od kolektivnog „imuniteta“ ništa. Na pojedinačnom nivou svi vakcinisani, sa bilo kojom vakcinom postižu solidnu ličnu odbranu i u slučaju novog kontakta sa virusom i njihovim novim sojevima (aktuelan je delta soj) su u značajno manjem riziku da imaju težu kliničku sliku, da završe na respiratoru i završe smrtno. Nadalje, među onima koji su sada pozitivni na SARS-CoV-2 virus, a pogotovu među onima koji su završili u bolnici daleko je veći procenat nevakcinisanih nego vakcinisanih.
Ovo se odnosi dakle i na tzv. kineske vakcine koje su spremljene na bazi umrtvljenog virusa (Sinopharm, Sinovac), vektorske vakcine (Astra Zeneca, Johnson Johnson, Sputnjik V) kao i vakcine koje su napravljene genetskom modifikacijom virusa, tzv. mesinger RNA ili glasničke RNK američke vakcine (Phizer, Moderna).
Ovdje ću samo kratko da se osvrnem na zebnju mnogih, pogotovu na početku kampanje vakcinisanja, da su ove vakcine prebrzo napravljene. Činjenica jeste da su napravljene brže no ranije vakcine, ali to je trijumf nauke, koja je prije pojave SARS-CoV-2 virusa koji je izazvao ovu pandemiju, nagomilala znanje o tipu 1 ovog virusa, te je identifikovan tzv. S protein na virusu kao mogući target na koji se vakcinisani organizam usmjerava kada dodje u dodir sa virusom.
Dakle, sve dostupne vakcine su učinkovite i bez velikih razlika u učinkovitosti, sve vakcine mogu dati manje prolazne nusefekte kao što je povišena temperatura, osjećaj groznice, bol na mjestu uboda), a iznimno rijetko ozbiljnije komplikacije, kao što su tromboembolije, koje su inače značajno češće ako smo se inficirali sa korona virusom.
Ovim tekstom tekstom želim da ohrabrim ljude koji su još uvijek u dilemi i koji su u strahu od nuspojava da se čim prije vakcinišu. Autor ovog teksta je vakcinisan sa obje doze Astra Zeneca vakcine. Znam puno ljudi koji su primili ovu vakcinu, ali i druge. Kao neuropsihijatar koji ispred sebe svakodnevno ima neurološke bolesnike (ali i psihijatrijske i druge) dajem savjete ljudima da se vakcinišu i sretan sam što većina taj savjet prihvati. Nema dakle, kontraindikacija za vakcinisanje onih koji su preboljeli neku neurološku bolest (npr. moždani udar) niti za one koji su u liječenju bolesti (Parkinsonova bolest, Multipla skleroza, Mijastenija gravis…). To isto važi i za većinu internističkih bolesti (Povišen krvni pritisak, Šećerna bolest, kardiološki poremećaji i sl).
COVID-19 se može pobijediti masovnim vakcinisanjem uz još neko vrijeme poštovanje epidemioloških mjera na koje smo su jednostavne i uključuju obavezno pravilno nošenje maski u zatvorenim prostoru (ne samo preko usta nego i preko nosa), izbjegavanje masovnih okupljanja, prostorna distanca, pranje ruku). Vakcinisanjem zbilja pomažemo sebi, ali i drugima i nije ovo fraza. Možemo mi to.
Akademik Osman SINANOVIĆ
Voditelj Razreda medicinskih nauka
