Nauka, umjetnost i religija su autonomne ljudske aktivnosti s različitim principima, metodama, tumačenjima i zaključcima koji su se kroz historiju odvajali jedni od drugih.
Nauka je povezana s ljudskim potrebama za razumijevanjem i znanjem, umjetnost s ljudskim potrebama za ljepotom i skladom, a religija s ljudskim potrebama za duhovnim, transcendentalnim i mističnim iskustvima. Svi postavljaju pitanja i traže odgovore i rješenja. Međutim, uprkos svojim temeljnim razlikama, sve su one bitne komponente zajedničke kulture čovječanstva. Naučne, umjetničke i vjerske „istine“ mogu biti i obično se nadopunjuju, ali izražene na različitim jezicima. Opsežne teorije koje objedinjuju sve naučne i humanističke discipline obećavaju da će pružiti naučni „sveti gral“ koji je vekovima izmicao učenjacima i intelektualcima. Umorni smo od „Ja sam u pravu, ti griješiš“, „U redu sam, nisi u redu“ misleći proizvodeći destruktivne konfrontacije, sukobe, ratove svjetonazora i probleme koji se ne mogu riješiti. Potrebna nam je promjena paradigmi od destruktivnih, formističkih i mehanicističkih vrsta mišljenja ka mnogo konstruktivnijim sistemskim razmišljanjima. Pored subspecijalizacija potreban nam je zajednički jezik koji gradi mostove preko akademskih rascjepa i lako uvozi uvide preko disciplinskih granica.
Nauka o trijadi, umjetnost i religija odražava izjavu da ono što je važno dolazi u trojkama, a troje izražava važne strukture, predstavlja ključ integriteta i međuovisnosti čitavog postojanja. Naravno, ova izjava predstavlja uvjerenje. Uvjerenja i sistemi vjerovanja su okviri za razmišljanje, osjećaje i ponašanje. Možemo razlikovati tri vrste vjerovanja: uvjerenja o uzroku, uvjerenja o značenju i uvjerenja o identitetu. Nauka, umjetnost i religija temelje se na različitim sistemima vjerovanja. Zbog toga razgovor između nauke, umjetnosti i religije obično nije tako lak. Uvjerenja o identitetu uključuju uzrok, značenje i granice. Čini se da su „svaki teški razgovor zapravo tri razgovora koji se vode odjednom: razgovor o onome što se dogodilo, razgovor s osjećajima i razgovor o identitetu“.
Međutim, težak razgovor između nauke, umjetnosti i religije prilika je za zajedničko učenje i doprinos boljem svijetu i empatičnoj civilizaciji.
Naše vodeće ideje razgovora preko granica su promocija sinergije između nauka, umjetnosti i religija, kao i suradnja između sve tri konstitutivne nacije u promociji saosjećajnog društva i empatične civilizacije u Bosni i Hercegovini. Moć svrhe u obilježavanju SAR časopisa o našem svijetu u Bosni i Hercegovini i postizanju naših ciljeva na međunarodnom nivou je od ključne važnosti. Uobičajena izjava o svrsi za neki projekat treba tri dijela: sličnost onome što želimo stvoriti, predanost i metrika. Svrha našeg časopisa je horizont učenja, širina vizije u vremenu i prostoru, ono što mi članovi uredništva u ime Međunarodne akademije nauka, umjetnosti i religija u Bosni i Hercegovini želimo i nadamo se da ćemo izgraditi na kraju našeg herojskog puta.
Ovdje je važno pitanje kakav časopis zapravo želimo osnovati. Drugi dio je duboka posvećenost sličnosti koju želimo stvoriti i viziji koju želimo pretočiti u stvarnost. Treći dio SAR časopisa jedna je ili nekoliko metrika pomoću kojih možemo mjeriti svoj napredak i kretati se zajedno ka postizanju cilja korak po korak.
