Genocidne namjera predstavnika jedne nacije prema drugoj u Bosni i Hercegovini potvrđene su haškim sudskim presudama. No te presude nisu utjecale na stavove srpske politike i politike Srba u Bosni i Hercegovini. Očiglednost genocidnih namjera nije prodirala do sljednika politike Slobodana Miloševića, koji su mržnju i osvetu uzdigli na razinu vrline čitavog jednog naroda.
Zločini i genocid nisu shvaćeni kao moralni i civilizacijski pad jednog naroda, nego su interpretirani kao sredstvo političkih pritisaka na Srbe. Vrijeme koje je politici Srba ostavljeno za izlazak iz nacionalističke provalije iskorišteno je, nažalost, za kopanje novih rovova iz kojih su dolazile neprihvatljive inicijative, revizija prošlosti i pokušaji da se davno postavljeni ciljevi realiziraju u kontekstu novih geostrateških igara.
U tom kontekstu odluku Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini o zabrani negiranja genocida, smatramo velikom pomoći sve glasnijem govoru razuma kako u Srbiji tako i u Bosni i Hercegovini, da se s političke scene maknu politički uzurpatori koji onemogućuju Istini da dođe do izražaja. Srbi su bili i bit će dio Bosne i Hercegovine, ali istina o genocidu bila je i bit će, nažalost, neizbrisiva prljavština na obrazu naroda.
Namjera je bila ‘pobiti Turke’ i tko to skriva od svog naroda ili time manipulira – ponavlja jednom već učinjeni zločin.
Svaki zločinac ima pravo (pisao je svojevremeno Hegel) biti kažnjenim. Pomozimo zločincima da konzumiraju svoje pravo. Pomozimo i onima koji prikrivaju zločine, negiraju genocid, skrivaju masovne grobnice ili revidiraju povijest – da i oni konzumiraju svoje pravo na kaznu.
Na kraju i najvažnije, pomozimo sve snažnijem glasu razuma Srba u Srbiji i Bosni i Hercegovini da velikim imenima srpske kulture vrate ljepotu i sjaj.
Srpska kultura nije zaslužila kraj u masovnim grobnicama ljudi drukčijeg imena i neke druge vjere.
Prof. dr. Sead Alić, voditelj razreda humanističkih znanosti IANUBIH
