“Suosjećajno društvo i empatijska civilizacija u BiH, utopija ili transformativna ideja za bolju budućnost” 01.04.2022. u Gradskoj vijećnici
U sklopu priprema simpozijuma štampan je palakat te knjiga apstrakta sa kratkim CV učesnika simpozijuma. Ugodan osjećaj i tehnička podrška u Gradskoj viječnici je bila na visokom novou.
Medijima pred početak simpozijuma se obratio Akademik Prof. Dr Asim Kurjak, predsjednik IANUBIH koji je istakao ulogu naše akademije i njeni ciljevi sa formiranjem ogranaka i okupljanju mladih istraživača i naučnika. Akademik Prof. Dr Miro Jakovljević, podpredsjednik IANUBIH je istakao značaj teme simpozijuma za naše društvo u cjelini.
Gradonačelnik Mostara Dr Mario Kordić je pozdravio skup u ime Grada domaćina i zaželio pun uspjeh i obećao podršku radu IANUBIH ubuduće.
Ljerka Ostojić, predsjednica Matice hrvatske Mostar je uputila toplo pozdravno pismo učesnicima sa izvinjenjem zbog odsutnosti.
Simpozijum je uspješno vodila Davorka Topić-Stipić koja je najavljujući predavače i njihove teme istakla njihov naučni doprinos u dosadašnjem radu.
Prvi izlagač na simpozijumu, koji je bio i glavni organizator i uvodničar, Miro Jakovljević iz Zagreba sa temom “Kultura empatije i izazovi našeg vremena:Kakvu budućnost želimo?” je istakao „Empatija je medicina koju svijet treba“ ( Judith Orloff) te da je „Empatija nevidljiva sila koja povezuje ljude…“ i da je „Empatija povezana sa zrcalnim neuronima i neuroplastičnošću mozga ima svoju kognitivnu, emocionalnu, bihejvioralnu i narativnu dimenziju tako da možemo govoriti o spoznajnoj, osjećajnoj, ponašajnoj, bihevioralnoj/voljnoj i narativnoj empatiji.“ pa kažemo „Empatija je ključna odrednica moralnog ponašanja i kamen temeljac u oblikovanju moralnih zajednica i globalne etike.“ Međutim, moramo vršiti „Edukaciju za ljubav, empatiju, suosjećajnost i mudrost što predstavlja temelj bolje budućnosti za sve.“
Emir Fazlibegović iz Mostara je kroz svoje izlaganje „Uloga društvenih i humanitarnih organizacija u razvoju empatije među ljudima“ istakao današnja društvena kretanja pogoršana corona-pandemijom, ratovima u svijetu, masovnim korištenjem računara i mobilne telefonije sa razvojem otuđenja kako mladih tako i starijih dovode do gubitka komunikacijskih vještina što pojačava osjećaj socijalne isključenosti i otuđenosti ljudi. Istakao je značaj razvoja empatije među ljudima posebno djece i omladine kroz aktivnosti u društvenim i humanitarnim organizacijama. Dobrovoljni rad doprinosi razvoju empatije kod zdravstvenih i pedagoških radnika podstičući razvoj njihovih vlastitih modela empatičke komunikacije u svakodnevnoj praksi. Pokazujući višegodišnje aktivnosti obilježavanja Svjetskog dana srca u Mostaru 29. septembra koja okuplja zdravstvene, pedagoške i sportske radnike, učenike i studente, djecu sa posebnim potrebama, sportiste raznih disciplina (atletičare, bicikliste, planinare), izviđače, humanitarne organizacije (Crveni krst, Merhamet, Caritas), vjerske organizacije (islamska zajednica, katolička i pravoslavna crkva, jevrejska zajednica) i državne institucije (bolnice, domovi zdravlja, ministrastva, zavodi) da iste mogu doprinijeti razvoju empatije, empatičkih vještina i mira među ljudima u Mostaru.
Sead Alić iz Zagreba je temom „Društveni korijeni bezosjećajnosti i narcizma” na bravurozan način pokazao kako „utjecaji na ljudsko biće rezultiraju osjećajem bespomoćnosti, egoističkog vezivanja za predmete i/ili ljude, osjećajem ravnodušnosti, te sklonosti nalaženja utočišta u političkim, korporacijskim ili religijskim hijerarhijama.” Autor ističe da „ Čovjek kao društveno biće je danas suočen sa situacijom realiziranja osobnosti unutar „bolesnog društva“ koje zanemaruje svoje članove, a prenaglašava hijerarhijske strukture… te medijske utjecaje na proizvodnju depresivne pasivnosti koja sprečava empatiju i omogućuje ‘zatvor bez zidova'…,a povezivanje Freudove interpretacije narcizma sa suvremenim širenjem ovog fenomena usljed snažnog utjecaja suvremenih masmedija dovodi Narcizam kao fenomen koji izlazi iz područja psihologijskoga i postaje svojevrsnom matricom ponašanja koje može imati dalekosežne utjecaje na sve dimenzije i sve oblike organiziranja društvenih zajednica.”
Milenko Bevanda iz Mostara, govoreći o „Empatija u edukaciji u visokom školstvu“ je istakao da bi „Obrazovanje bilo uspješnije ako bi se svi studenti podučavali u skladu s njihovim individualnim razlikama, dok bi komunikacijski odnos koji se ostvaruje između nastavnika i studenata bio uspješniji ukoliko bi se tijekom njega upotrebljavalo empatijsko komuniciranje. Da bi nastavnik prilagodio komunikaciju svojim studentima, on s njima mora empatijski komunicirati, što znači suživljavajući se s njima prilagoditi svoju komunikaciju njihovim sposobnostima i mogućnostima razumijevanja.“
Dragan Babić iz Mostara, govoreći o temi „Kultura empatije i mentalno zdravlje“ je podvukao da je „Mentalno zdravlje iznimno važno za koncept zdravog, pravednog ili empatičkog, suosjećajnog društva. Empatija se pokazala značajnom psihičkom funkcijom zdravih osoba jer im pomaže u očuvanju zdravlja, da budu dobri ljudi, da lakše žive i više uživaju u životu.“
Mevludin Hasanović iz Tuzle je u svom interesantnom izlaganju „Lijepa riječ kao lijepo drvo….“ u svako doba dobre plodove daje“ citirajući ajete iz Kur'ana podvlači da su „Riječi kao mehlem ako su lijepe i primjerene ili kao oštar hirurški nož za liječenje ljudske patnje i/ili bola. Riječi su dragocjeni terapijski instrumentarij ili vrlo velika opasnost za bolesnika, ljekara i terapijski proces kada se neadekvatno upotrebljavaju.“ Pa zato su Mudraci davno rekli: “A lijepa riječ i čelična vrata otvara“. Pitam se: „Pa šta nam je? Ta zašto uopšte upotrebljavamo ružne riječi?“PA ZAŠTO DA ČUPAMO DRVEĆE IZ KORIJENA?
Iko Skoko iz Mostara je govorio o “Civilizaciji ljubavi” te da je Termin „civilizacija ljubavi“ prvi upotrebivo papa Pavao VI. (1963.-1978.) u svojem božićnom govoru u povodu zatvaranja Svete godine 25. prosinca 1975. godine, a Ivan Pavao II. (1978.-2005.) je nastavo razrađivati misao i poruku Pavla VI“.
