U Kulturno-informativnom centru Veleposlanstva Bosne i Hercegovine u Zagrebu, u okviru Programa otvorenih tribina: Održivi razvoj Bosne i Hercegovine, u suradnji Veleposlanstva Bosne i Hercegovine u Republici Hrvatskoj i Internacionalne akademije nauka i umjetnosti u Bosni i Hercegovini, dana 23.01. 2025.godine, održana je tribina na temu: Opće stanje duha u Bosni i Hercegovini i kultura empatije.
Gost tribine bio je akademik prof. dr. Miro Jakovljević, liječnik specijalist psihijatar, redoviti profesor psihijatrije u trajnom zvanju na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i Sveučilišta u Mostaru.
U uvodu u temu, akademik Jakovljević konstatira da su pojmovi identitet, kultura, nacija, duh, duhovnost i sl. u svakodnevnom životu i govoru često zbunjujući i kao takvi dovode do nesporazuma i diskurzivnih konflikata koji se mogu pretvoriti i u ideološki rat. Ti pojmovi i koncepti su i teorijski neprecizni, pa nije iznenađujuće da se i u svijetu kao i kod nas vode velike i često žučne rasprave, kako intelektualne i znanstvene, tako i političke.
Identitet odražava značajke pojedinca (osobni identitet-tko sam ja) ili skupine (društveni, nacionalni, religiozni, kulturni-tko smo mi, a tko su drugi), iz perspektive pripadnosti ili različitosti u odnosu na druge pojedince ili skupine i neposredno je determiniran onim što akademik naziva Kulturom duše odnosno psihokulturom, koju čine četiri “podkulture”: kultura empatije, kultura narcizma i paranoidnosti, kultura depresivnosti i kultura nihilizma.
Na opće stanje duha u društvu najnegativnije utiče kultura narcizma i paranoidnosti. Kultura narcizma je utemeljena na uvjerenju da samo jači preživljavaju, da su stranci suparnici i potencijalni neprijatelji i da naša prava, tvrdnje i zahtjevi su iznad prava drugih, dok je naša grupa (nacija, vjera, kultura..) superiorna u odnosu na druge grupe. Kulturu paranoidnosti karakterizira uvjerenje da je život borba a svijet bojno polje, da se nikome ne može vjerovati i da smo mi, naša grupa dobri dok su drugi loši, zli i opasni, te je zato bolje da mi uništimo njih, prije nego što oni unište nas, jer na kraju uvijek netko mora biti gubitnik.
U završnom dijelu svog izlaganja akademik Jakovljević konstatira da živimo u veoma globaliziranom, nesigurnom i sve umreženijem svijetu, svijetu velikih izazova i tehnoloških čuda u kojemu su svakodnevni pritisci sve veći, dok su nesigurnost, tjeskoba, depresija i egzistencijalna frustracija u značajnom porastu. Sve to karakterizira i bosanskohercegovačko društvo još uvijek opterećeno i traumama iz nedavne ratne prošlosti. To stanje u Bosni i Hercegovini akademik definira kao nestabilno jedinstvo razlika.
Svoje izlaganje akademik dr. Jakovljević zaključio je konstatacijom da najoptimalnije rješenje jeste da Bosna i Hercegovina bude ono što je bila i što treba ponovo biti, a to je otvorenost, dijalog i kultura empatije: sposobnost interakcije različitih tradicija, vjera i kultura.
