NovostiRazred za medicinske naukeProf. dr. Asim Kurjak, stručnjak svjetskog glasa, za “Avaz”: Jedino nam je još nauka ostala

U Sarajevu će 27. novembra, u organizaciji Internacionalne akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (IANUBiH), biti održan okrugli sto na temu „Kuda ide Bosna i Hercegovina“, a na kojem je jedan od učesnika i prof. dr. Asim Kurjak, poznati ginekolog i stručnjak svjetskog glasa.

U intervjuu za „Avaz“ prof. dr. Kurjak govori o trenutnoj situaciji u Bosni i Hercegovini, stanju u obrazovnom sistemu BiH te radu IANUBiH.

Ovih dana objavljeni su podaci o citiranosti bh. naučnika. I dalje ste najcitiraniji medicinski stručnjak s ovih prostora te s još nekolicinom kolega spadate u prestižno društvo među dva posto najcitiranijih u svijetu. Pojasnite nam kako se došlo do tih podataka i šta je to scijentometrija?

– Radi boljeg razumijevanja o čemu i o kome se radi, nužno je javnost kratko informirati o sljedećem. Scijentometrija je dio scijentologije (nauka o nauci) koji analizira naučne radove i njihovu citiranost u odabranom uzorku naučnih časopisa. Bazični dio u scijentometriji je bibliometrija, koja se sedamdesetih godina uvela kako bi se označila kvantitativna istraživanja komunikacijskih procesa primjenom odgovarajućih matematičkih i statističkih metoda na objavljene publikacije.

Citiranost daje smjernice naučnom radu, jer stimulira naučnike da se bave najaktualnijim područjima istraživanja te organizira naučni rad na svjetskom nivou, odnosno oblikuje ga i usmjerava. Na citiranost utječu kvalitet rada, razumijevanje rada, jezik na kome je rad napisan, lojalnost nekoj grupi istraživača, vrsta rada i tako dalje. Većina se naučnih članaka citira prema inerciji, zato što svaki naučnik ima skup članaka koje uvijek citira kad o nekoj temi piše. Neki se radovi citiraju da bi čovjek sam sebi digao citiranost, treći zato što to zahtijeva recenzent ili urednik časopisa. I najzad, možda tek svaki peti ili deseti rad citira se zato što ga je trebalo citirati. To su oni radovi čije podatke autor izravno koristi ili se, pak, dotiče tamo iznesenih problema i rješenja.

U kakvom je stanju trenutno obrazovni sistem u BiH?

– Nažalost, obrazovanje je potpuno zapostavljeno u posljednjih nekoliko godina, posebno otkako je uveden bolonjski koncept edukacije, koji je narušio cjelokupni sistem obrazovanja od osnovnih škola do fakulteta i univerziteta, s tendencijom proizvodnje ”jurišnika” za diplomama. Citira se anegdota da je u Beču prije desetak godina tridesetak hiljada studenata demonstriralo protiv ovog sistema edukacije, a zapažen je bio plakat “Nećemo Bolonju, hoćemo znanje”. Jedna od pratećih konsekvenci ovoga jeste i “nasilu” publiciranje radova, knjiga i monografija (udžbenika) koji su bili potrebni za promociju kandidata u akademska zvanja. Ovo je ozbiljno narušilo kvalitet obrazovanja u svijetu, posebno u zemljama bivše Jugoslavije, a naročito u Bosni i Hercegovini.

U više navrata govorili ste o razlozima Internacionalne akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Šta danas, nakon osam mjeseci postojanja ove institucije, možete istaći kao Vaša postignuća?

– Ako je politika okrenuta svojim partikularnim interesima (a jeste), ako religije u Bosni i Hercegovini ne uspijevaju pronaći nit koja bi povezivala ljude i bitno pomagala razumijevanju (a, nažalost, nema previše sreće u tome unatoč deklariranim stavovima) – nama ostaje samo znanost, koja nam omogućuje kvalitetnu, objektivnu, realnu platformu boljeg razumijevanja i jednog novog zajedništva.

I znanstvenici, naravno, mogu biti svakakvi, ali je normalno za očekivati da će se u tom znanstvenom svijetu pronaći ljudi koji bi mogli iznijeti na leđima teret buđenja Bosne i Hercegovine.

Sve su politike u Bosni i Hercegovini, manje-više, sebe u barem nekom segmentu svog rada kompromitirale. Naša je nada u toj platformi zajedničkog rada ljudi svih znanosti, a samim tim i ljudi svih akademija. Ako ima nekog natjecanja, neka ono bude na zdravim temeljima.

U tegobi življenja, slušanja, gledanja ili čitanja proizvoljnosti svega onoga što nam politike serviraju, dobro je imati platformu koju grade ljudi čije radove verificiraju svjetski stručnjaci. Mi moramo imati kriterije koji su daleko iznad, usudio bih se reći, ponekad uličnog govora politike i svađa koje su daleko ispod akademske razine.

Kuda, prema vašem mišljenju, ide BiH?

– Bosna i Hercegovina treba težiti da postane moderna, demokratska i razvijena država, ali i zajednica ravnopravnih naroda i građana koji u njoj žive. Bosna i Hercegovina treba nastojati da se priključi zapadnoevropskim, ekonomskim i drugima asocijacijama jer tamo historijski i organski pripada. Treba da izgrađuje moderan politički i ekonomski sistem. Dejtonski sporazum je omogućio da se zaustavi razorni rat, ali nije dovoljan okvir za izgradnju moderne, demokratske i ekonomski uspješne države. U ovom momentu, osim političkih dogovora, najvažnije je osigurati uvjete da se mladi ljudi ne iseljavaju, jer, ako izgubimo mladost, izgubit ćemo vitalnost i mogućnost normalnog razvoja u budućnosti.

Kako to postići?

– Na djelu je sukob bosanskohercegovačkog duha i ideologija za koje se činilo da su u ratovima poražene. Hoće li duh pobijediti ovisi o svima nama.

Odgovornost za smirivanje sadašnjih tenzija i trasiranje daljnjih razvojnih pravaca razvoja političkog i ekonomskog sistema je ponajviše na političkim strukturama. Bojim se da sadašnje, vodeće političke strukture nemaju kapaciteta da odgovore na izazove koji su pred Bosnom i Hercegovinom. Zemlja je u velikoj krizi, iz koje će izaći uz rješavanje zanemarenih problema, nema mjesta panici ili strahovima.

Veoma je važna nacionalna ravnopravnost u praksi te jednakost građana. Rješenje aktuelnih problema je u okretanju novom razvojnom pristupu, održivom razvoju, važan je pozitivan program, a ne samo uzajamna optuživanja. Borba za BiH na pozitivnom programu nije politika, već naučni pristup, nauka u svrhu ljudi i njihovog napretka.

Često ukazujete na opasnosti od zloupotrebe tehnologije. U čemu vidite ključne prijetnje?

– Tehnologija je uvijek bila sredstvo poticanja napretka čovječanstva i svake ljudske djelatnosti, ali je mogla biti i izvor problema. Naime, tehnološki razvoj u sebi nosi oslobađajuću, ali i porobljavajuću komponentu, ovisno o tome kako se nekom tehnologijom služimo. Naprimjer, to se može danas posebno reći za društvene mreže, Velike podatke (Big Data), satelitsku komunikaciju, mobilne telefone ili robotiku. S jedne strane, možemo očekivati da će daljnji razvoj tih tehnologija unaprijediti i politiku i gospodarstvo, i znanost i obrazovanje, i medicinu i sport. Istodobno, moramo biti svjesni opasnosti koje pogrešna, zlonamjerna ili naprosto nemarna upotreba tih tehnologija znači, naprimjer, kao alat za zatupljivanje stanovništva, širenje lažnih vijesti i teorija zavjere, povredu zaštite privatnosti i ljudskih sloboda ili ugrožavanje sigurnosti i očuvanja života – rekao je Kurjak.