Razred za religije

Po svojoj prirodi čovjek je religiozno biće. On se zapravo rađa s potrebom da vjeruje u Boga, odnosno neku višu silu. Svoju vjeru ili religioznost ispoljava na razne načine. Historičari i antropolozi su, izučavajući ljudske zajednice, počevši i od onih najprimitivnijih, primjetili interesantan fenomen: čovjek je u svim vremenskim epohama i na svakom mjestu gdje je živio iza sebe uvijek ostavljao tragove koji ukazuju na njegovu religioznost. Čovjeka, jednostavno, nije moguće zamisliti bez vjere.

Starogrčki historičar Plutarh davno je pisao: “Možemo naći grad bez bedema, vladara, civilizacije, književnosti i pozorišta, ali nikada čovjek nije vidio grad bez bogomolje i sa stanovnicima koji se ne bave bogosluženjem.” Dvadeset vijekova kasnije Henri Bergson iznosi gotovo istu konstataciju: “Nalazile su se i sada se nalaze ljudske skupine bez znanosti, umjetnosti i filozofije, ali se još nikada nije našla ljudska skupina bez vjere.”

Bronislav Malinovski koji, inače, slovi za jednog od vodećih antropologa na Zapadu u prvoj polovici 20. vijeka, u svom čuvenom djelu Magija, nauka i religija ističe: „Ne postoji narod, ma kako bio primitivan, bez religije…“

Posljednjih godina je u svijetu je evidetan sve veći interes za propitivanje odnosa znanosti i religije. Tokom povijesti, te dvije, manje-više autonomne intelektualne aktivnosti, često su pokušavale dominirati jedna nad drugom, ili su jedna drugu ignorirale. Tek u novije doba većina znanstvenika i mnogi teolozi prihvaćaju stajalište da su znanstvene i religiozne „istine“ komplementarne i time samo metodološki neovisne. Danas su znanost i religija bitan faktor u životu čovjeka, naroda, države i svijeta. Stoga, bez imalo dvojbe, slobodni smo konstatovati da znanost, zajedno s vjerom, predstavlja najveći dar što nam je dao Svevišnji.

Često – danas više nego ikad – dramatičan razvoj tehnologije otvara niz mogućnosti, koje su sve generirane znanošću, ali često nisu dovoljno sagledane i nisu shvaćene sve alternative i posljedice. Većinu alternativa i posljedica nije niti moguće sagledati i shvatiti, zadržavaju se isključivo u domeni znanosti i tehnologije. Naš život je daleko bogatiji nego što ga znanost može opisati i tu se svakako moraju uvažavati i stavovi velikih religija.

Istina, postoje još mnoga sporna pitanja u kojima nije postignuta puna suglasnost, no javna rasprava nikad ne može riješiti sve probleme i na opće zadovoljstvo. Nju treba oblikovati tako da traga za istinom, čak i ako se na kraju postigne samo kompromis.

Danas na jednoj višoj razini postoji sklonost ponovnom dijalogu između znanosti i religije, koji je postojao na samim početcima naše kulture. Religija je postojala prije znanosti, ali znanost nije produženje religije. Svaka mora zadržati svoje principe, svoje različite interpretacije i svoje vlastite zaključke. Ipak su obje, iako različite, komponente jedne zajedničke kulture čovječanstva.

Razred za religije IANUBiH aktivno će podsticati na dijalog znanosti i religije. U tom pogledu predviđeno je nekoliko znanstvenih skupova, od kojih neki mogu biti organizirani u suradnji sa drugim razredima ove Akademije, kao što su npr. razred za humanističke, društvene, pa i medicinske i prirodne znanosti. Kao iskonska i nasušna potreba čovjeka, religija je bitna poveznica sa svim ovim znanstvenim disciplinama.

Također, razred za religije će raditi na promoviranju mira, tolerancije i suživota među pripadnicima različitih vjerskih zajednica, posebno onih koji žive na prostorima Bosne i Hercegovine i Balkana: islam, pravoslavlje i katoličanstvo. Promoviranje mira i suživota izuzetno je značajna odrednica za postizanje mira na globalnom nivou, jer nema dvojbe da od mira među pripadnicima velikih religijskih zajednica uveliko zavisi cjelokupni svjetski mir. Zapravo, bez mira među religijama nema mira među ljudima. U tom pogledu, ovaj razred u svoje članstvo je već primio pripadnike različitih religija, a intenzivno će raditi na proširivanju i uvođenju novih.

Također, u sklopu aktivnosti ovog razreda predviđaju se i znanstveni skupovi u kojem bi učestvovali predstavnici različitih vjerskih skupina, gdje bi se razmatrale teme oko kojih se slažu pripadnici svih religija, a to je afirmacija čovječnosti i svevremenih ljudskih vrlina kao što su: čestitost, pravednost, altruizam, pomaganje ljudima u nevolji itd. Isto tako, sljedbenici različitih religija mogu uspješno sarađivati u projektima od općeg društvenog značaja kao što su prevencija raznih ovisnosti, kriminala, maloljetničke delinkvencije i sl. Naravno, koncepti vjerovanja, obredoslovlja i drugog što spada u čisto teološke teme ne bi trebalo biti razmatrano u djelatnostima ovog razreda, s obzirom da su za to nadležne zvanične vjerske institucije i njihove obrazovne institucije.